SOS

Open source ili kupovni ERP?

BLOG \ Open source ili kupovni ERP?
 

Implementacija ERP softvera za edukacijske institucije može biti nevjerojatno skupa. Stoga ne iznenađuje činjenica da velik broj poduzetnika razmatra upotrebu open-source ERP sustava za svoju tvrtku. Količina dostupnog besplatnog softvera je vrlo velika, a neki od njih su veliki kao male organizacije (npr. OpenBravo ERP) same po sebi.

Dostupnost open source softvera je, s druge strane, znatno prenaglašena. Iako postoji mnogo programa, i veliku količinu njih se može lako downloadati, treba imati na umu da ih to ne čini ništa manje dugoročnom investicijom. Rado bi otišli na besplatno putovanje, koje se događa jednom u životu, no ERP sustavi imaju cijeli svoj životni ciklus i traju godinama, čak i desetljećima. Održavanje je vrlo bitna stavka, stoga je bitno da je program podržan, ispravljan i uređivan bez prekida. Ovo je stavka na kojoj mnogo dobrog i korisnog softvera propada, jednostavno zbog fluktuacije koja ga čini nesigurnom investicijom za više od, recimo, godine-dvije.

Gdje kompanije bankrotiraju i izgube svoje tržište, open source se ohladi i izgubi svoj interes. Ova paralela znači da to što je projekt «besplatan» nije povezano s tim hoće li uspjeti – dapače, po opisu informatičkih konzultanata već je više puta utvrđeno da je dosada najveća prepreka open source projekata.

Kao i u svakom procesu implementacije ERP sustava, javlja se tehnički rizik u obliku neuspješne implementacije. Čak i open source softver (pogotovo open source softver) zahtijeva dobre informatičke vještine i poznavanje aktualnih programskih jezika i platformi na kojima se on zasniva. Trošak obuke zaposlenika se značajno ne mijenja, isto kao i sistemski zahtjevi. Štednja nastaje u manjim troškovima održavanja i u nepostojanju troška nabave softvera.

Tvrtka koja posjeduje izrazito stručno informatičko osoblje i nema velike zahtjeve personalizacije softvera može dobro uštedjeti preko open source ERP softvera. No koliko je takvih tvrtki? Te dvije osobine su u pravilu međusobno isključive, jer najsposobniji informatičari ili odlaze u tvrtke koje proizvode i prodaju softver, ili su dio većih tvrtki za koje je već samim time vjerojatnije da će koristiti „plaćeni“ proizvod. Tu se ne radi o Microsoft zavjeri ili sličnome, već jednostavno o zakonitosti tržišta.

Za druge tvrtke, kada se u dugoročnu cost-benefit analizu uvrste varijable održavanja, osoblja i rizika, računica ipak češće teži kupovnim ERP sustavima. Da nije tako, tvrtke koje proizvode takav softver ne bi ni mogle postojati.